Riječke škole zadržavaju jedinstvene jelovnike, ali nabavu marendi ponovno vode pojedinačno

Nova školska godina u riječkim osnovnim školama počinje bez promjene osnovnog prava učenika: svaki osnovac i dalje ima jedan besplatan školski obrok. Iznos državnog financiranja ostaje 1,33 eura po učeniku dnevno, dok Grad Rijeka zadržava zajednička pravila za jelovnike, ali mijenja način na koji se namirnice nabavljaju.

Jedinstveni jelovnici ostaju obvezni za sve škole

Grad želi zadržati standard prema kojem učenici u različitim dijelovima Rijeke imaju usporedivu nutritivnu kvalitetu obroka. Zato se jelovnici i dalje definiraju zajednički, s naglaskom na raznovrsnije namirnice, voće, žitarice i obroke koji nisu svedeni na najjeftiniju moguću kombinaciju.

To je važno jer iznos od 1,33 eura nije mijenjan tri godine, iako su cijene hrane u međuvremenu rasle. Kuhinje i škole zato moraju puno pažljivije slagati količine, jelovnik i ritam nabave kako bi isti novac imao što veću prehrambenu vrijednost.

Nakon pilot-projekta objedinjena nabava više nije glavni model

Grad je prethodno proveo objedinjeni postupak nabave za šest skupina namirnica, procijenjene ukupne vrijednosti 1,5 milijuna eura. Ideja je bila da zajednička nabava standardizira kvalitetu i smanji razlike među školama, ali je nakon pilot-razdoblja odlučeno da se operativna odgovornost ponovno spusti na pojedine škole.

Time 25 riječkih osnovnih škola dobiva veću fleksibilnost u naručivanju količina i prilagodbi vlastitim kuhinjskim uvjetima. S druge strane, veća samostalnost znači i više odgovornosti da se nabava provodi racionalno i da kvaliteta ne ovisi o organizacijskim sposobnostima pojedine ustanove.

Švedski stol u nekim školama smanjuje bacanje hrane

Jedan od modela koji se pokazao korisnim jest potpuno ili djelomično posluživanje po principu švedskog stola. Učenici mogu uzeti količinu koju će doista pojesti i, unutar ponuđenog izbora, lakše prilagoditi obrok vlastitim navikama.

Takav sustav nije moguć u svakoj školskoj kuhinji, ali ondje gdje prostor i organizacija to dopuštaju može smanjiti količinu hrane koja završava kao otpad. To je posebno važno kada je financijski okvir ograničen i kada svaka nepotrebno bačena porcija zapravo smanjuje prostor za kvalitetnije namirnice.

Isti iznos nakon tri godine postaje sve teži okvir

Najveći problem programa nije pravo na besplatnu marendu, nego njegova realna vrijednost u uvjetima viših cijena. Kada se cijena voća, mliječnih proizvoda, kruha ili drugih namirnica poveća, škola za isti iznos može kupiti manje. Razliku tada moraju nadoknaditi bolja organizacija, drugačiji recepti ili povoljniji dobavljački uvjeti.

Zato je kvaliteta školskog obroka sve više pitanje upravljanja, a ne samo kuhanja. Dobra nabava mora spojiti cijenu, svježinu, rok isporuke i količine koje odgovaraju stvarnom broju učenika tog dana.

Za roditelje je najvažnije da standard ne ovisi o adresi škole

Povratak nabave na pojedinačne ustanove neće biti problem ako se zajednički jelovnici i kriteriji kvalitete stvarno provode. Roditeljima je važnije što dijete dobiva na tanjuru nego kroz koji je administrativni postupak namirnica stigla u školsku kuhinju.

Nova školska godina zato će biti test može li se kombinirati lokalna fleksibilnost s jedinstvenim gradskim standardom. Ako škole uspiju bolje prilagoditi narudžbe, a jelovnici ostanu nutritivno uravnoteženi, promjena može smanjiti organizacijske poteškoće bez spuštanja kvalitete besplatne marende.

Za roditelje je najvažnije da promjena nabavnog modela ne znači promjenu prava djeteta na besplatan obrok niti napuštanje zajedničkih prehrambenih standarda. Razlika je prvenstveno organizacijska: škole ponovno preuzimaju pojedine postupke nabave, dok Grad zadržava okvir jelovnika. U praksi će kvaliteta ovisiti o dobro pripremljenim specifikacijama, pouzdanim dobavljačima i sposobnosti kuhinja da planirane namirnice pretvore u obroke koje djeca doista jedu. Upravo praćenje ostataka hrane može dati korisnije podatke od same cijene pojedine porcije.