Riječka i opatijska disco scena oprostila se od Milana Trkulje, jednog od ljudi koji su oblikovali njezine rane godine

Rijeka i Opatija ovih se dana opraštaju od Milana Trkulje, čovjeka čije je ime ostalo povezano s ranim razvojem disco i klupske kulture na Kvarneru. Njegova priča nije samo osobna biografija nego i podsjetnik na vrijeme kada su plesni klubovi bili jedno od glavnih mjesta susreta generacija koje su sedamdesetih i osamdesetih izlazile u Opatiji, Rijeci i duž obale.

Plavi klub kao dio jedne drukčije Opatije

Trkulja se spominje među osnivačima nekadašnjeg Plavog kluba u Opatiji, na lokaciji na kojoj se danas nalazi hotel Admiral. Klubovi tog razdoblja nisu bili samo mjesta za glazbu. U njima su se miješali turizam, moda, lokalna scena, nova glazbena izdanja i društveni život grada koji je tada imao drukčiji ritam noćne zabave nego danas.

Za mnoge koji su tamo izlazili naziv kluba ostao je osobna vremenska oznaka. Sjećanje na jednu pjesmu, poznanstvo ili večer često je istodobno sjećanje na Opatiju prije velikih promjena hotelske i ugostiteljske scene.

Klupski trag širio se po Kvarneru

Trkuljin rad nije ostao vezan samo uz jednu adresu. Prema javno objavljenim sjećanjima, sudjelovao je u pokretanju ili vođenju više lokala i disco prostora, među ostalim na Preluku te u drugim kvarnerskim turističkim mjestima. Takva mreža klubova bila je važna u vremenu prije društvenih mreža i internetskih preporuka, kada se reputacija lokala gradila glazbom, atmosferom, ljudima i usmenim preporukama.

Kvarnerska klupska scena tada se razvijala paralelno s turističkom ponudom. Opatija je imala međunarodnu publiku, Rijeka snažnu urbanu bazu, a ljetne lokacije dodatnu sezonsku dinamiku. Ljudi koji su otvarali i uređivali takve prostore zapravo su oblikovali dio lokalne pop-kulture.

Zašto je disco bio više od glazbenog žanra

Disco je sedamdesetih promijenio način izlazaka, ples, modu i odnos prema klupskom prostoru. DJ je postao središnja osoba glazbenog toka večeri, rasvjeta i uređenje dobili su veću važnost, a plesni podij postao mjesto na kojem se publika nije samo zabavljala nego i pokazivala stil i pripadnost generaciji.

U Rijeci i Opatiji taj se globalni trend prilagođavao lokalnoj publici i turističkom karakteru Kvarnera. Zato se sjećanje na pionire lokalnih klubova ne može odvojiti od šire povijesti riječkog i opatijskog noćnog života.

Kasniji život odveo ga je i izvan Hrvatske

Prema objavljenom in memoriamu, Trkulja je dio radnog vijeka proveo u Norveškoj, a nakon umirovljenja vratio se u Rijeku. Ljudi koji su ga poznavali naglašavaju njegovu spremnost da pomogne drugima i širok krug poznanstava koji je nadilazio ugostiteljsku i zabavnu scenu.

Takvi detalji objašnjavaju zašto se na oproštaju mogu susresti ljudi vrlo različitih profesija i generacija. Klupska scena bila je samo jedan dio njegova života, ali upravo je ona ostavila najprepoznatljiviji javni trag.

Odlaskom ljudi nestaju i živi arhivi grada

Rijeka i Opatija imaju bogatu povijest glazbe, klubova, hotela i noćnih lokala, ali velik dio te povijesti nikada nije sustavno dokumentiran. Čuva se u fotografijama, plakatima, privatnim kolekcijama i sjećanjima ljudi koji su bili ondje. Kada ode netko tko je desetljećima nosio takvu memoriju, nestaje i dio živog arhiva koji je teško nadomjestiti službenim dokumentima.

Zato priča o Milanu Trkulji ima vrijednost i izvan osobnog oproštaja. Ona podsjeća da lokalna povijest nije samo povijest velikih institucija i zgrada, nego i mjesta na kojima su ljudi plesali, upoznavali se, radili i gradili scenu koja je generacijama ostala važan dio identiteta Kvarnera.