Opatijski dokumentarni tjedan završio dvostrukim slavljem Srđana Kovačevića: žiri i publika izabrali isti film

Opatijski dokumentarni tjedan završio je rijetkim slaganjem stručnog žirija i publike. Dokumentarni film „Ono što treba činiti“ redatelja Srđana Kovačevića proglašen je najboljim filmom 24. Liburnia Film Festivala, a istodobno je osvojio i Nagradu publike. Publika mu je dala prosječnu ocjenu 4,771, pa je završna večer na Ljetnoj pozornici dobila jasno središte: isti naslov uvjerio je i peteročlani međunarodni žiri i gledatelje koji su tijekom festivala glasovali nakon projekcija.

Glavna nagrada i glas publike otišli su istom filmu

„Ono što treba činiti“ nastao je u produkciji Fade Ina, URGH!-a i Teorije na delu. Žiri je u obrazloženju naglasio način na koji film obrađuje solidarnost, položaj stranih radnika, radne vize i sve nesigurnije tržište rada. Umjesto da festivalski uspjeh ostane samo na stručnom priznanju, film je dobio i potvrdu publike, što je posebno zanimljivo jer se dvije vrste vrednovanja ne poklapaju uvijek. Nagradu publike redatelju su uručili festivalski volonteri, kojih je ove godine bilo trideset.

Regionalna nagrada ostala je snažno povezana s riječkim prostorom

Nagradu za najbolji regionalni film osvojila je Iva Kraljević za „Ovu sobu ostavite zakopanu“, film koji je u Opatiji imao hrvatsku premijeru. Regionalna kategorija obuhvaća autore i produkcije iz Istarske, Ličko-senjske i Primorsko-goranske županije, pa ova nagrada ima dodatnu težinu za publiku Kvarnera. Isti film donio je Kraljević i nagradu za najbolji dizajn zvuka, čime se njegov festivalski rezultat nije zaustavio na jednoj kategoriji.

„Vučja gozba“ odnijela je dva drukčija priznanja

Film „Vučja gozba“ Jadrana Bobana dobio je Posebno priznanje žirija, ali i Nagradu kritičara „Dragan Rubeša“, koju festival dodjeljuje u suradnji s riječkim Art-kinom. Kritičarsku nagradu ove je godine dodijelio filmski kritičar Željko Luketić. Dvostruko priznanje filmu pokazuje da je program vrednovan iz više perspektiva: glavne festivalske kategorije određivao je međunarodni žiri, dok kritičarska nagrada ima zaseban evaluacijski okvir.

Režija, montaža i fotografija dobile su zasebne laureate

Tonći Gaćina nagrađen je za najbolju režiju filma „Koze!“. Dora Slakoper osvojila je nagradu za najbolju montažu za rad na filmovima „Koze!“ i „Medo u šparugama“, dok je Dubravka Kurobasa dobila nagradu za najbolju fotografiju za „Čuvaricu uspomena“ redateljice Jelene Ratko. Takav raspored nagrada pokazuje širinu festivalskog vrednovanja: ne ističe se samo ukupni dojam filma, nego i pojedinačne autorske discipline koje oblikuju dokumentarno djelo.

O nagradama je odlučivao peteročlani međunarodni žiri

U žiriju su bili riječka montažerka, snimateljica zvuka i aktivistica Ana Jurčić, direktorica mariborskog festivala Dokudoc Maja Malus Azhdari, producent, redatelj i direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski, montažer Jan Klemsche te direktor fotografije i redatelj Damian Nenadić. Pobjednicima su uručene skulpture i plakete autora Saše Jantoleka. Različita profesionalna iskustva članova žirija važna su jer dokumentarni film traži istodobno razumijevanje režije, montaže, slike, zvuka i društvenog konteksta.

Festival je kroz pet dana povezao 32 filma i osam nagrada

Ovogodišnji LFF održan je od 25. do 29. kolovoza u Opatiji. Program je obuhvatio 32 filmska naslova, a 21 film bio je u konkurenciji za festivalske nagrade. Uz projekcije održani su razgovori s autorima, radionice, paneli i drugi popratni programi. Završna dodjela zato nije bila izolirana ceremonija, nego zaključak petodnevnog programa u kojem je publika mogla pratiti recentni hrvatski dokumentarni film iz više kutova.

Tema militarizacije povezivala je filmski i popratni program

Jedna od ključnih tematskih niti 24. izdanja bila je militarizacija društva. Festival ju je otvarao kroz filmove, razgovore i panel „De/militarizacija društva“, a završetak je dodatno povezan s kratkim videom građanske akcije organizirane u Opatiji. Time je programska tema ostala prisutna i nakon proglašenja laureata: nagrade su zatvorile natjecateljski dio, dok je završna poruka vratila fokus na odnos dokumentarnog filma i pitanja koja se pojavljuju u stvarnom životu zajednice.

Opatija je još jednom bila središte hrvatskog dokumentarnog filma

Liburnia Film Festival svoj identitet gradi upravo na koncentraciji recentne domaće dokumentarne produkcije i susretu autora s publikom. Ovogodišnji rezultati donijeli su i nekoliko jasnih lokalnih poveznica: regionalno priznanje Ivi Kraljević, kritičarsku nagradu koja se dodjeljuje uz Art-kino te članstvo riječke filmske profesionalke Ane Jurčić u žiriju. Zbog toga završetak festivala nije važan samo za opatijski kalendar događanja, nego i za širi kulturni prostor Rijeke i Kvarnera.

Rezultati sada daju jasan pregled filmova koje vrijedi pratiti dalje

Festivalska priznanja nisu jamstvo da će svaki nagrađeni film jednako reagirati kod svake publike, ali daju koristan pregled naslova koji su se izdvojili u ovogodišnjoj konkurenciji. „Ono što treba činiti“ posebno se izdvaja jer je spojio glavnu nagradu i najvišu prosječnu ocjenu publike. „Vučja gozba“ dobila je priznanje žirija i kritike, dok je „Ovu sobu ostavite zakopanu“ povezala regionalnu nagradu s dizajnom zvuka. To su tri različita puta do vidljivosti nakon završetka festivala.