Ana Katarina ponovno oživjela u Novom Vinodolskom: povijest Frankopana ispričana kroz intimni zvuk i glumu

Novi Vinodolski posljednje dane kolovoza povezao je s jednom od najpoznatijih žena frankopansko-zrinske povijesti. Monodrama „Ana Katarina“, prema tekstu i u režiji Edija Mužine, a u izvedbi Ane Vilenice, izvedena je 28. kolovoza u Srićinoj kući. Predstava život Ane Katarine Frankopan Zrinski ne prikazuje kao niz datuma i političkih događaja, nego kroz osobna sjećanja, obiteljske odnose, poeziju i korespondenciju.

Takav pristup posebno dobro funkcionira u Novom Vinodolskom, gdje frankopanska baština nije apstraktna nacionalna povijest nego dio lokalnog prostora. Grad, kašteli, Vinodolski zakon i obiteljske priče stvaraju pozadinu u kojoj publika povijesnu osobu može povezati s konkretnim mjestima, a ne samo s udžbeničkom lekcijom.

Slušalice mijenjaju odnos između glumice, prostora i publike

Jedna od posebnosti predstave je binauralni dizajn zvuka. Publika izvedbu prati putem slušalica, čime se glas, pokret i zvučni detalji približavaju pojedincu više nego u klasičnom kazališnom rasporedu. Umjesto osjećaja da se povijesna priča govori cijeloj dvorani, zvuk stvara dojam osobnog obraćanja i naglašava intimniji sloj teksta.

Ta tehnologija nije sama sebi svrha. Priča Ane Katarine uključuje obitelj, ljubav, političke sukobe, gubitak supruga Petra Zrinskog i brata Frana Krste Frankopana te iskustvo žene koja je djelovala unutar vrlo ograničenog političkog i društvenog prostora svoga vremena. Kada se takav sadržaj prenese neposredno u slušalice, povijesni lik lakše izlazi iz monumentalnog okvira i postaje osoba sa strahovima, stavovima i vlastitim glasom.

Kulturna baština postaje uvjerljivija kada se u njoj događa suvremeni program

Obnova ili očuvanje povijesne zgrade samo je prvi korak u njezinu životu. Prostor postaje stvarno prisutan u gradu tek kada se koristi, kada u njega dolazi publika i kada novi sadržaj uspostavlja odnos sa starim slojevima. Srićina kuća zato dobiva dodatnu vrijednost kada nije samo mjesto koje se razgledava, nego ambijent u kojem se interpretira povijest.

Projekt je nastao u okviru šire priče Putovima Frankopana, što pokazuje jedan mogući model kulturnog turizma: umjesto da posjetitelj dobije samo kartu lokaliteta i kratki tekst, nudi mu se iskustvo koje traje gotovo sat vremena i uključuje glumu, zvuk i dramaturgiju. Takvi formati mogu privući i ljude koji inače ne bi tražili povijesnu izložbu.

Novi Vinodolski ima dovoljno povijesti za više od ljetne scenografije

Frankopanska tema u gradu često je vidljiva kroz manifestacije, trgove i turističku komunikaciju, ali suvremena interpretacija može joj dati veću dubinu. Monodrama pokazuje da lokalna baština ne mora biti predstavljena isključivo folklorno ili svečano. Može se obrađivati komorno, tehnološki moderno i emocionalno zahtjevno, a da pritom ostane čvrsto vezana uz povijesne izvore.

Za kulturni kalendar Novog Vinodolskog takvi programi imaju vrijednost i zato što stvaraju razlog za dolazak izvan tipične kombinacije plaže i večernjeg koncerta. Ako se povijesni prostori redovito pune predstavama, izložbama i interpretacijskim sadržajima, grad dobiva složeniju kulturnu ponudu koja može trajati i nakon završetka glavne turističke sezone.

Povijesna priča dobiva dodatnu težinu kada se izvodi u prostoru koji joj pripada

Srićina kuća nije neutralna kazališna dvorana, pa odnos između prostora i teksta postaje dio izvedbe. Publika u povijesnom ambijentu lakše povezuje glas Ane Katarine s gradom i krajem iz kojeg potječe frankopanska priča. Takav učinak teško bi se postigao kada bi ista predstava bila izvedena u potpuno generičnom prostoru bez lokalnih tragova.

Za Novi Vinodolski to pokazuje smjer u kojem kulturna baština može biti aktivna, a ne samo konzervirana. Povijesni objekti mogu služiti kao mjesta suvremenog kazališta, zvučnih instalacija, razgovora i manjih koncerata, pod uvjetom da program poštuje prostor. Tako se baština čuva korištenjem i stvara razlog da joj se lokalna publika vraća više puta.

Predstava može biti zanimljiva i školama, jer osobnu povijest čini dostupnijom od klasičnog niza političkih događaja. Učenici kroz pisma, poeziju i glumačku interpretaciju mogu lakše razumjeti da su povijesne osobe donosile odluke u složenim obiteljskim i društvenim okolnostima. Ako se slične izvedbe povežu s obilaskom frankopanskih lokaliteta, Novi Vinodolski dobiva obrazovni program koji istodobno koristi baštinu i suvremene izvedbene metode. Takva kombinacija može biti posebno vrijedna izvan glavne turističke sezone, kada kulturni prostori traže novu publiku.

Dodatna vrijednost leži u tome što predstava nije masovni spektakl. Komorni format dopušta koncentraciju na tekst i glas, a manji povijesni prostor pojačava osjećaj blizine. Za Novi Vinodolski takvi programi mogu biti važan protutežni sadržaj velikim ljetnim manifestacijama jer pokazuju da kulturna ponuda ne mora uvijek ovisiti o velikoj pozornici i tisućama posjetitelja.

Publika mijenja način na koji prostor živi u Novom Vinodolskom

Ovaj kulturni program u Novom Vinodolskom zato nije samo pitanje onoga što se događa na pozornici ili u galeriji.